četvrtak, 05.04.2007.
Orion (pogletajte... za Cliffa...)
The Unforgiven
I disappear
četvrtak, 29.03.2007.
Cliff Burton...
Biografija
Burton je rođen u Castro Valleyu, California. Sa šest godina je počeo svirati klavir, a 1976., u svojoj četrnaestoj, počinje svirati bas gitaru i svirati s lokalnim bandovima.
Njegovi roditelji kažu da je Cliff između četiri i šest sati na dan usavršavao svoje vještine na basu i nakon što se priključio Metallici. Nakon što je maturirao u srednjoj školi upisao je glazbeni tečaj u Nappa Valleyu u sjevernoj Californiji.
Školski kolega mu je bio Jim Martin, bivši član banda Faith No More.
Stil sviranja
Njegov stil je neobično varirao za heavy metal basista. Od brzih,žestokih riffova iz pjesama "Battery", "Damage Inc." ili "The four horsemen" do vrlo melodičnog sviranja, npr. "Orion". Burton nikada nije svirao sa trzalicama, već samo s prstima. Znao je svirati i na dvije ili tri žice istovremeno.
Pridruživanje Metallici
Članovi Metallice su tražili basista koji je iskusniji od prošlog, Rona McGovneya. Čuli su Burtonov bend Trauma i njegov slavni solo (Anesthesia) Pulling teeth.
Nakon konstantnog nagovaranja je pristao svirati s Metallicom, ali pod uvijetom da se presele iz Los Angelesa u San Francisco. Glazbena scena u Los Angelesu je bila preplastična za Burtona. Burton je izložio band mnoštvu glazbenih stilova, od Misfitsa, Pink Floyda i Thin Lizzyja do legendarnog klasičnog pijanista Glenna Goulda koji svira Bacha. Burton im se odmah svidio jer je svirao wah wah stil.
Smrt
Na europskoj "Damage Inc" turneji, Burton i Kirk Hammett su se u autobusu zafrkavali s kartama. Burton je izvukao pikov as, pa je morao spavati na Kirkovom krevetu. Burton je poginuo kad je autobus proklizio preko leda (bilo je nagađanja da je i vozač bio pijan). Autobus se oteo kontroli i skotrljao na travu. Burton je ispao kroz prozor, pao ispod autobusa i autobus ga je prikliještio. Autobus se malo podigao i pao na njega drugi put.
Burtonova stopala kako vire ispod autobusa je prizor koji je proganjao ljude koji su bili u autobusu (Jamesa Hetfielda, Larsa Ulricha, Kirka Hammetta i tehničare) jako dugo.
Burtonovo tijelo je kremirano. Na ceremoniji pogreba je svirao instrumental "Orion sa albuma Master of Puppets. Metallica nije svirala Orion do 4. lipnja 2006., kad je povodom dvadesete godišnjice od izdavanja albuma Master of Puppets na turnejama Escape from Studio ´06 i Download ´06 festival u cijelosti odsviran cjeli album.
Nasljednici
Burtona je nasljedio Jason Newsted. Newsted kaže da ga band nikada nije skroz prihvatio: Uvijek sam osjećao sjenu kako se nadvija nad mnom, i uvijek sam osjećao kao da nosim cipele koje su mi prevelike, uvijek kad bih se sjetio koga zamjenjujem. Cijelo se vrijeme s Metallicom osjećao kao novi dečko i James Hetfield ga je uvijek odbijao prihvatiti kao ravnopravnog Cliffu Burtonu. Jason je naposljetku napustio band.
Bob Rock je privremeno preuzeo bas dužnosti, na albumu St.Anger. Uskoro poslije je Robert Trujillo bio izabran za novog basista. Rob Trujillo je puno bolje prihvaćen nego Jason. U dokumentarcu Some kind of Monster Kirk, Hammett komentira: On se baš uklopio i kad sam ga vidio kako svira Whiplash, kako svira vlastitim prstima, tako je svirao samo Cliff.
Utjecaj
James Hetfield je priznao da je Burtonov utjecaj jako odgovoran za raniju glazbu i imidž Metallice. Uvježbani pijanist, Burton je iskoristio svoje znanje o teoriji i dodao ga bandovom zvuku kroz bas dionice i učenjem Jamesa kako da teorizira i harmonizira.
Cliffova opsesija nadrealnim hororima koje je pisao H.P. Lovecraft dala je bandu ideju za naslovnice albuma i teme pjesama (The call of Ktulu, The thing that should not be). Band je dodao da njihova ljubav prema The Misfits, Samhain i sve stvari vezane uz Gllenna Danziga dolazi direktno od Cliffa. Cliff im je na turnejama puštao Misfitse do granice monotonije. Hetfield je rekao da je Cliffa gledao kao starijeg brata.
Burton je bio tih i povučen u sebe većinu vremena.
Pjesme u njegovu čast
Nakon Burtonove smrti Metallica je snimila And justice for all 1988.
Instrumental "To live is to die" je po njegovim zadnjim rifovima i dio gdje se pjeva je njegov. 1987. Metallica izdaje počasni dokumentarac Cliff ´em all, koji se osvrće na Burtonovo vrijeme u bendu.
Najpoznatija pjesma u Cliffovu čast je "In my darkest hour" od Megadetha. Pjevač Megadetha Dave Mustaine je svirao glavnu gitaru Metallice u ranije doba, tako da je jako dobro znao Cliffa.
Mustaine je naveo da ga je pjesma inspirirala Burtonovim odlaskom. Rekao je da mu James, Kirk i Lars nisu javili za Cliffovu nesreću, već ga je nazvao bendov menađer. Kad je čuo Dave je sjeo na pod i plakao, potom uzeo akustičnu gitaru i napisao cjelu pjesmu, koja je jedina pjesma koju je ikad napisao. Riječi nisu direktno o Burtonu, nego su inspirirane njegovom smrću.
Pjesme
Burton je napisao nekoliko metallicinih pjesama uključujući"Master of Puppets",Orion","For whom the bell tolls" i "Fade to Black". Najbolji primjeri njegovog jedinstvenog sviranja bassa su:
· intro-"For whom the bell tolls"(koji se često zamjeni za gitaru)
· epski bass solo"(Anesthesia)Pulling teeth sa albuma kill 'em all
· bass u instrumentalu"The call of Ktulu"-Ride the lightning
· bass u instrumentalu"Orion"-master of puppets
· intro-"Damage inc"
· bass u pjesmi"Disposables heroes"-Master of puppets,je dobar primjer Cliffovog sviranja bassa čiji se zvuk često zamjeni za gitaru.
Napisao je puno riffova korištenih za pjesmu "To live is to die" na albumu And justice for all i pjesma je posvećena njemu.
Tekst O Metallici...
"But we´ll never stop, we´ll never quit, ´couse wr´re Metallica", zavjetovali su osnivači benda James Hetfield i Lars Ulrichna početku karjere, pjesmi "Whiplash" sa svoga prvog albuma. Ploča se izvorno zvala "Metal Up Your Ass", ali izvođač ju nije htio izdati pod takvim penetrirajuće-homoseksualnim imenom i ponudio momcima alternativno i prozaičnije rješenje, više u skladu s mačo imidžom koji su počeli njegovati- "Kill Em All"
njih dvojica moržolika pijandura James (ritam-gitara i vokal, rođen u Kalifornjij, oženjen, hobiji lov i alkohol), koji je vjerojatno u nekoliko prošlih života zaredom bio odmetnik sa Divljeg zapada, i dežurno klepetalo Lars (bubnjevi, rođen u kopenhagenu, oženjen, hobiji filmovi i skepljanje novčanica), koji je u Ameriku došao kao mlad i profesionalni tenisač, alije reket brzo zamjenio palicama- kičma su Metallice, benda koji je žestoki metal ponovno uveo u main-stream, u visinama u kojima nije bio od zlatnih dana Black Sabbatha, pa i još mnogo, mnogo više.
Metallica je sada ponovno ready to roll-9. lipnja izlazi im novi album nazvan "St. Anger", najavljen kao povratak korjenima i agresivnijem , bučnijem zvuku . Kućni producentski meštar i pridrženi član benda (odsirao je bas doinice na albumu) Bob Rock (a to mu je pravo ime!)oduševljeno ga opisuje kao "zvuk Boeinga 747 koji polijeće", dok Lars Ulrich filozofski dodaje:"proteklih godinu i pol bili smo na puno različitih glazbenih mjesta, ali zadnjih mjeseci vratili smo se teškom, agresivnom, brzom i dinamičnom sranju", a kolega James bio je i na drugim, ne samo glazbenim ´mjestima´- krajem 2003 god vratio se s odvikavanja "od alkohola i drugih ovisnosti", trijezan kao puška ispalivši da je život "doista dobar" i da je uspio ponajviše zahvaljujući i vlastitoj glazbenoj terapiji.
Metallicu ne slušaju više samo neiživljeni tinejdžeri i pravo vjerni metalci željni kvalitete, njihovi fanovisada su i kamiondžije iz New Hampshirea, nedojebane kućanice širo svijeta Yuppieji s njujorške, london ske ili tokijske burzeu trenucima opuštanja i urednici sportskih i automobilskih adrenalnskih TV-magazina. Metallica je američka intuicija, nešto kao Oprah-ne morate se čuditi ako i oni uskoro počnu preporučivati filmove i knjige...
